Piše dr. sc. Snježana Mališa

Za djelotvorno naviještanje Božje riječi nisu presudne suvremene metode i tehnike naviještanja, nego navjestiteljevo osobno iskustvo živog Boga, iz kojeg se rađa autentičnost življenja poziva. Možemo reći da rast u vjeri kao preduvjet formiranja zrelih i zauzetih kršćana, a prema papi Benediktu XVI., odvija se kad je vjera življena kao iskustvo primljene ljubavi i „prenošena kao iskustvo milosti i radosti“. „Ona nas čini plodnima, zato što širi srce u nadi i omogućuje nuđenje svjedočanstva sposobnog donositi plod: otvara srca i razum onih koji slušaju za prihvaćanje Gospodnjeg poziva u prianjanju uz njegovu riječ, da bismo postali učenici.“

Pripremni dokument za sljedeću Biskupsku sinodu predstavljen je 13. siječnja 2017. godine, pod naslovom Mladi, vjera i razlučivanje zvanja, a kojim se želi pronaći najbolji način praćenja mladih na putu prepoznavanja i prihvaćanja poziva na ljubav i život u punini. Istovremeno se od mladih traži pomoć u utvrđivanju najplodonosnijeg načina naviještanja radosne vijesti u današnjem vremenu. Pitanje koje se nameće jest kako nam mladi mogu pomoći. Nisu li upravo mladi najpotrebitiji naše pomoći u otkrivanju njihova poziva i smjernica na putu zrelosti? Ili se možda mijenja perspektiva otkrivanja i življenja poziva, u kojoj postajemo sve više svjesni da znanje, životno iskustvo i postignuća nisu jamstvo iskustva živog Boga? Ili smo možda uronjeni u trendove suvremenog društva, koji nam diktiraju kriterije odabira i življenja poziva koji nas sve više udaljavaju od odnosa s Bogom i dinamike rasta u vjeri?