Piše dr. Milan Šimunović
 
Češće se propovjednicima i slušateljima o blagdanima i svetkovinama, pa i o Božiću, postavlja pitanje ima li nešto što već nismo rekli ili čuli te ne će li sve izgledati pukim ponavljanjem. I dok nam Crkva u posljednje vrijeme uporno govori o potrebi nova govora, nove evangelizacije, pitamo se kako to činiti u vrijeme svojevrsnoga zasićenja, štoviše i odbijanja od mnogih ljudi. Međutim, ako malo bolje pogledamo, pogotovo u razgovoru s dijelom kršćana, uvjeravamo se da nisu kadri „centrirati“, a to znači usredotočiti se na ono bitno, misleći da sve već znaju. I odatle dolazi pomanjkanje prava radovanja ili, ako i postoji, ono je površinsko i kratkoročno.

Piše dr. Milan Šimunović
 
Pri kraju ovih promišljanja za široke slojeve Božjeg naroda o nekim temeljnim pomacima na crti navještaja evanđelja, odnosno misijskog poslanja Crkve, nužno je dotaknuti i pitanje sustavnije pripreme. Premda je sav Božji narod odgovoran za evanđelje, ipak su neki odgovorniji – od biskupa te njihovih prvih suradnika svećenika, redovnika i redovnica do onih vjernika laika koji se više posvećuju misijskom zadatku Crkve.