Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Sveti Petar Chanel, zaštitnik Oceanije  

Objavljeno | 9.2.2017.

Pierre Louis Marie Chanel (Petar Ljudevit Marija Chanel) rođen je 12. srpnja 1803. u Cuetu, u pokrajini Ain, u Francuskoj. Bio je peto dijeto u obitelji s osmero djece. Roditelji su mu bili zemljoradnici. Sa sedam godina bio je pastir i čuvao stoku. Taj posao je odgovorno obavljao pet godina i istovremeno pohađao školu. Njegov župnik Trompier predložio mu je da bude ministrant u župi i da kod njega i dalje pohađa školu u Crasu. Tako Petar dolazi u Cras 1814.

Prvu pričest primio je 23. ožujka 1817. i u tom razdoblju upoznao je po pismima misionara mons. Dubourga Crkvu u Americi. Tad se polako budila u njemu želja za dalekim misijama. Petar je iz Crasa, gdje je bio izvrstan đak, 1820. krenuo u malo sjemenište u Meximieux, gdje je boravio sve do 1823., kad je stupio u bogosloviju u Brou. Nakon teološkog studija, za svećenika je zaređen 15. srpnja 1823. Najprije je bio župni vikar, a kasnije župnik u Crosetu. No uvijek je težio za savršenijim životom. Pet godina predavao je u malom sjemeništu u Belleyu i za to vrijeme rasla je njegova želja za odlaskom u misije. U poslušnosti je obnašao i službe profesora, duhovnika, ekonoma i vicerektora, sve do 1836. godine.
U to vrijeme papa Grgur XVI. pozivao je nove misionare za odlazak u Oceaniju te je tu službu povjerio novonastaloj Družbi Bl. Dj. Marije (maristi), čiji je Petar bio član. Posebno je gajio pobožnost prema Mariji. Petar se dragovoljno ponudio za misije te je na Badnjak 1836. krenuo prema Oceaniji zajedno s mons. Pompallierom, vikarom za zapadnu Oceaniju. Nakon deset mjeseci putovanja stigli su Petar i još dvojica njegove subraće na otok Futunu, gdje su se smjestili. Prvu sv. misu je služio tek 8. prosinca 1837., a mons. Pompallier je nastavio svoje putovanje prema Novom Zelandu.
Tijekom prve dvije godine sve je dobro išlo trojici misionara. Smještaj im je osigurao domaći kralj Niuliki. Naučili su domaći jezik i pokrštavali umiruću djecu. Čim je osjetio da može započeti propovijedati, Petar je započeo evangelizaciju. Žestoko se borio protiv ljudožderstva, koje je tada još bilo prisutno među domorodcima. Jednako se borio protiv bratoubojstva i raznih plemenskih sukoba. Zadobio je stoga nadimak „čovjek s izvrsnim srcem“. Puno je dobra učinio za narod, osobito liječeći ranjene u trajnim plemenskim sukobima.
Unatoč brojnim preprjekama koje su misionari doživjeli, zahvaljujući njihovu misionarskomu služenju umnažala su se obraćenja na kršćanstvo. No to se nije svidjelo kralju Niulikiju, koji im je uskratio smještaj i hranu. Tada započinje progon. Ostavljeni u najgorem siromaštvu, bili su prisiljeni pojesti čak i svojeg psa da mogu preživjeti. Pod prijetnjom smrti, otac Petar odgovori: „Vjera je posijana na ovom otoku. Neće iz njega nestati mojom smrću, jer nije ona djelo ljudi. Ona dolazi od Boga.“ Nakon što je kralj istjerao misionare, njegov sin, oduševljen njihovim naukom, javno se obratio. To obraćenje je toliko pogodilo kralja Niulikija da je odlučio definitivno okončati tu novu vjeru. Dok je otac Petar 28. travnja 1841. bio sam, skupina naoružanih ljudi pod vodstvom kraljeva zeta ušla je u kuću gdje su boravili misionari te su o. Petra izudarali toljagama, uništili kuću i ukrali sve što su mogli. Vidjevši da o. Petar još diše, kraljev zet Musu-Musu udario ga je mačem i ubio. Međutim ostali misionari nastavili su dalje svoje poslanje, slavili su euharistiju, molili i svjedočili svoju vjeru. Videći takvu hrabrost, mnogi su se domorodci obratili. Petrove ubojice, pa i sam Musu-Musu postali su kršćani. Na opće iznenađenje svi su se žitelji tog otoka obratili i tako su se obistinile riječi oca Petra: „Vjera je posijana na ovom otoku. Neće iz njega nestati mojom smrću, jer nije ona djelo ljudi. Ona dolazi od Boga.“ Kraljeva kći kasnije je postala prva redovnica s otoka Futune. Stanovnici tog otoka izmislili su poseban ples u čast o. Petra, u znak zahvalnosti i sjećanje na Isusovu radosnu vijest, koju im je donio misionar mučenik. Papa Lav XIII. proglasio je Petra Chanela blaženikom i mučenikom 1889., a papa Pio XII. proglasio ga je svetim i zaštitnikom Oceanije 13. lipnja 1954.
 


Povratak