Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Sv. Josip Freinademetz, misionar u Kini  

Objavljeno | 7.12.2015.

Piše vlč. Odilon Singbo
 
Josip (Joseph) Freinademetz rođen je 15. travnja 1852. u mjestu Oies, selu s pet kuća u Južnom Tirolu, u tadašnjem Austrijskom Carstvu. Josip je primio krštenje na sam dan rođenja. Od svoje je obitelji naslijedio jednostavnu, ali čvrstu vjeru i veliku radišnost. Dok je studirao teologiju u biskupijskoj bogosloviji u Brixenu (danas Bressanone, u Italiji), počeo je ozbiljno razmišljati o vanjskim misijama kao svojem mogućem životnom putu.
Za svećenika je zaređen 25. srpnja 1875. i poslan u župnu zajednicu St. Martin in Thurn. Tamo je brzo prisvojio srca vjernika. Međutim, poziv na misijsko služenje nije ga napustio. Dvije godine nakon ređenja, uspostavlja kontakt sa svećenikom Arnoldom Janssenom, utemeljiteljem jedne misijske kuće, koja će kasnije službeno postati Družba Božje riječi.

 

U kolovozu 1878., uz dopuštenje biskupa, Josip ulazi u misijsku kuću u Steylu, u Nizozemskoj. Misijski križ prima 2. ožujka 1879. i odlazi u Kinu s o. Jean-Baptistom Anzerom, drugim misionarom spomenute družbe. Nakon pet tjedana putovanja, stižu u Hong Kong, gdje su ostali dvije godine pripremajući se za odlazak u novu misiju na jugu Kine, u Shandong, kamo su stigli 1881. Ta je provincija imala 12 milijuna stanovnika, ali samo 158 kršćana. Dolaskom u Shandong doživjeli su velik otpor, posebno od kineskih vladara, koji su oštro kažnjavali svaki kontakt sa "stranim đavolima i njihovom stranom sektom", kako su nazvali kršćanstvo i misionare. No uspjeli su osnovati misiju, izgraditi školu za jezike i središte za formaciju laika. Sljedeće dvije godine bile su prilično teške, obilježene dugim i teškim putovanjima, često u društvu razbojnika. Na tim putovanjima posvetili su se teškim propovjedničkim i dobrotvornim poslovima u izgradnji prvih kršćanskih zajednica. Nakon što su formirali jednu zajednicu, biskup javlja Josipu da napusti tu zajednicu da bi osnovao drugu.
Vrlo brzo Josip shvaća važnost vjernika laika, posebno katehista u prvoj evangelizaciji. Upravo zbog tog posvećuje veliki dio svojih snaga odgoju i formaciji katehista. Pripremio im je katehetske materijale na kineskom jeziku. Istovremeno, zajedno s o. Anzerom, koji je postao biskup, ulaže velik napor u duhovnu pripremu i trajnu formaciju kineskih svećenika i misionara. Cijeli njegov život bio je toliko obilježen trudom i mukom da bude Kinez među Kinezima, da je napisao svojoj obitelji: "Volim Kinu i Kineze. Želim samo umrijeti među njima i biti pokopan među njima."
Godine 1898. Josip Freinademetz obolio je od upale grla i počeo osjećati prve simptome tuberkuloze, kao posljedice naporna rada i velikih odricanja. Na zahtjev biskupa i drugih svećenika, odlazi neko vrijeme u Japan na odmor, u nadi da će mu se zdravlje popraviti. Premda nije bio potpuno ozdravio, ubrzo se vratio u Kinu. Krajem 1907. godine, dok je bio upravitelj biskupije, šesti put ga je zahvatila epidemija tifusa. Neprestano je i neumorno pomagao u raznim zajednicama te je na kraju i sam obolio od tifusa. Odlazi u Taikiju, sjedište biskupije, gdje je preminuo 28. siječnja 1908. Pokopan je pod dvanaestom postajom križnog puta i njegov je grob brzo postao mjestom hodočašća za vjernike.
Sveti Josip Freinademetz otkrio je veličinu i ljepotu kineske kulture i duboko je ljubio narod kojemu je poslan. Posvetio je svoj život naviještanju evanđelja ljubavi, koju Bog ima prema svim narodima. Na jednostavan je način utjelovio tu ljubav među kineske kršćane. Naučio je te zajednice njegovati solidarnost prema kineskom narodu i ohrabrio je kineske kršćane da postanu misionari kod svojih sunarodnjaka, posebno kao katehisti, redovnici, redovnice i svećenici. Cijeli njegov život izraz je onoga što sam jednom napisao: "Ljubav je jedini jezik koji svi narodi razumiju." Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 19. listopada 1975., a papa Ivan Pavao II.  proglasio ga je svetim 5. listopada 2003.
 


Povratak