Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Marija Katarina od svetog Augustina, "suutemeljiteljica Crkve u Kanadi"  

Objavljeno | 10.3.2016.

Piše vlč. Odilon Singbo

Katarina de Longpre rođena je 3. svibnja 1632. u Normandiji, u Francuskoj. Budući da potječe iz višečlane obitelji, baka ju je uzela k sebi i pobrinula se za njezin odgoj. Kod bake i djeda naučila je da su vrata uvijek otvorena siromasima, bolesnima, odbačenima i drugima u različitim nevoljama. Rasla je dakle u školi ljubavi i milosrđa. S nepune četiri godine jasno je pokazala žarku želju da vrši Božju volju u svemu. Ništa ne čini a da ne traži "dozvolu" pred likom Majke Božje. S deset godina potpisuje svoje posvećenje Blaženoj Djevici Mariji, a tekst posvete napisala je sama. Godine 1643. sv. Ivan Eudes objavio je Katarini nakon jedne propovijedi o otajstvu Otkupljenja da će postati redovnica. Dana 24. listopada 1646., u dobi od 12 godina, ušla je u samostan sv. Augustina. Dobiva redovničko odijelo, zajedno sa svojom bakom, koja se nakon što je postala udovicom pridružila Katarini.

Bilo je to vrijeme velikih misijskih pothvata u Kanadi. I Marija Katarina je u srcu nosila veliku čežnju za odlaskom u misije u Novu Francusku, na područje današnje Kanade. Dana 12. travnja 1648. konačno polazi tamo brodom "Kardinal". Stigla je u tu zemlju 19. kolovoza 1648., nakon tri mjeseca duga i teška putovanja, tijekom kojega su mnogi putnici umrli od raznih bolesti. Sama je Katarina bila na rubu smrti. No, kako sama kaže, Blažena Djevica ju je sačuvala.
U Québecu je djelovalo 12 sestara uršulinki, koje su predano i neumorno odgajale francuske i domaće djevojke. Njima se pridružila sestra Katarina sa svojim susestrama i preuzela brigu o bolesnima. Razne su bile poteškoće: oštre zime, nedostatak hrane, strah od Indijanaca, izolacija od europske civilizacije. Unatoč svemu Katarina se predala Providnosti. Naučila je domaći jezik, ubrzo je pokazala medicinske sklonosti i sposobnosti, potpuno predana u službi bolesnicima i najsiromašnijima. Istovremeno je bila učiteljica novakinja. Majka poglavarica Bonaventure uvijek je izražavala svoje zadovoljstvo i oduševljenje što ima sestru takvog savršenstva. S. Katarina je brzo stekla poštovanje, prijateljstvo i naklonost domorodaca koje je poučavala u vjeri.
Godine 1651. piše vikaru iz Bayeuxa: "Mi smo između života i smrti. Nema nikoga tko bi bio siguran od žestine barbara. No uvjeravam vas, ničeg se ne bojim. Osjećam se spremna učiniti sve i trpjeti što god Dobri Učitelj dopusti…" Nisu nedostajale ni razne kušnje, koje nisu poljuljale njezinu ustrajnosti. Ostala je postojana u životnoj borbi. Gospodin joj je podario i trenutke viđenja Gospe u njezinu uznesenju, viđenja samoga Gospodina, arkanđela Mihaela, sv. Josipa i mnogih drugih svetaca, među kojima je otac de Brebeuf, koji joj je bio duhovnik u toj misijskoj zemlji. Čak je imala viđenje o smrti nekih osoba u Francuskoj i o tome obavijestila svoje susestre, a kasnije su primile potvrdu o tim vijestima kad su stizali brodovi. Imala je i viđenje o potresu koji se zbio kasnije, 5. veljače 1663., a podrhtavanje je trajalo dugih sedam mjeseci. Uzdala se u moć svetih molitava, na koje je redovito pozivala sestre i sve vjernike i nitko nije izgubio život unatoč jačine potresa od 6,9 stupnjeva. Redovito je prikazivala svoje patnje za duše u čistilištu. Svojim molitvama i žrtvama dovela je do obraćenja guvernera Nove Francuske de Mesyja, koji je prije dozvoljavao trgovanje žestokim pićima, koja su uništavala život tamošnjih stanovnika. Protiv toga se sestra Katarina oštro borila.
Iako se Katarina borila za tjelesno zdravlje mnogih, jasno se vidi da joj je daleko više bilo stalo do duhovnoga zdravlja svih i do spasenja duša. Uvijek je molila Gospodina da nitko iz njezine bolnice ne umre a da ne bude u stanju milosti. Dana 8. svibnja 1668. predala je svoju dušu Gospodaru života, na čijoj je njivi neumorno djelovala. Imala je 36 godina. "Njezino lice", kako su pisali isusovci, "ostalo je poput lica osobe koja je u kontemplaciji." Svi koji posjećuju njezino izloženo tijelo potvrđuju tu činjenicu. Svojom žrtvom za evangelizaciju i za spas duša sestra Marija Katarina od sv. Augustina stekla je naziv suutemeljiteljice Crkve u Kanadi. Sveti otac Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 23. travnja 1989. Katarina ostaje primjer kako primljen vjerski odgoj od malih nogu prati cijeli naš život. Ljubav, milosrđe, sućut i briga za tjelesno i duhovno zdravlje duša samo su neke od briga koje je ona njegovala i ostavila svakomu prijatelju misija i svakomu vjerniku za primjer!
 


Povratak