Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Blaženi Jacques-Désiré Laval, apostol oslobođenih robova  

Objavljeno | 5.12.2016.

U selu Croth, u Gornjoj Normandiji, rođen je 18. rujna 1803. Jacques-Désiré Laval i njegov brat blizanac, koji je živio samo desetak dana. Odmah je primio krštenje, kao što je bio običaj. Njegova je obitelj živjela u dubokoj vjeri i predanosti Božjoj providnosti, tako da je Jacques kao četvrto dijete znao govoriti o svojoj majci kao ženi koja je živjela za siromahe. Njegova majka, koju je toliko ljubio, preminula je kad je imao sedam godina. Taj gubitak ga je veoma pogodio i ostavio traga u cijelome njegovu životu.
U Parizu je studirao medicinu od 1817. do 1825., a liječnikom je postao u kolovozu 1830. To je zanimanje obnašao s velikom revnošću i dobrotom. Kao mladić živio je u duhu vremena i izložen izazovima tadašnjeg društva, pa je stoga u jednom razdoblju pomalo zanemario svoj duhovni život. Međutim susret sa siromasima, koji nisu imali mogućnost za liječenje, snažno ga je pogodio i to iskustvo promijenilo je smjer njegova života. Stupio je u bogosloviju svetog Sulpicija u Parizu, a za svećenika je zaređen 1838. godine. Od siječnja 1839. bio je župnik u Pintervilleu, gdje je ostao dvije godine. No nije bio potpuno zadovoljan svojim djelovanjem i tragajući za najvišim idealima svećeništva, otkrio je poziv: postati misionarom u dalekoj zemlji. Stupio je u Kongregaciju Svetog Duha te odlazi na otok Mauricijus, u Indijskom oceanu, u rujnu 1841.
Malo prije njegova dolaska bilo je ukinuto ropstvo, ali je stečena sloboda pomalo dezorijentirala bivše i napuštene robove. Otac Laval će se brinuti o njima kao o braći i sestrama, vraćajući im dostojanstvo izgubljeno u ropstvu. Naučio je njihov jezik i napisao katekizam na njihovu kreolskom jeziku, koji se i danas govori. Liječio ih je i okupljao u živu kršćansku zajednicu, obogaćujući njihov duhovni život sakramentima krštenja, euharistije, ženidbe i njegujući s njima pobožnost prema Majci Božjoj. Malo-pomalo o. Laval postaje apostol domorodaca, ne praveći razliku među različitim rasama i religijama na tom otoku. Stoga je i rekao: „Ako religija dijeli, svetost povezuje.“ Za ostvarenje tog ideala potrebno je bilo puno odricanja, hrabrosti i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Često je znao reći: „Učinimo što možemo, a dobri Bog će učiniti ostalo.“ Shrvan mnoštvom poslova, predao je svoju dušu Nebeskomu Ocu 9. rujna 1864. daleko od svoje rodne domovine.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1979. godine u Rimu. O. Laval je i danas štovan na otoku Mauricijusu, a svake godine mnogi hodočaste i u Pinterville, da se preporuče u njegov zagovor. Tako je, naprimjer, biskup Maurice Piat, nakon što ga je papa Franjo imenovao kardinalom, 19. studenoga 2016. rekao: „Želja mi je staviti moju kardinalsku službu pod zagovor oca Lavala, kao što sam i učinio za moju biskupsku službu. U tom duhu, nastavljat ću kao on naviještati radosnu vijest siromasima i ostat ću kao kardinal u službi svojeg naroda.“
Bl. Jacques-Désiré Laval ostaje primjer kako Bog sa svakim čovjekom ima svoj odgojni plan, kojemu se treba samo predavati iz dana u dan. Božji naum je bio da najprije bude liječnik, u zanimanju koje će mu trebati u njegovu misijskom poslanju, zatim svećenik, da najprije živi i ojača svoj duhovni život u svojem narodu, a tek nakon toga je mogao prepoznati konačni cilj svojeg poziva: služiti nekadašnjim robovima kao braći, kojima je potrebnija Božja milost nego ljudski kruh.
 


Povratak