Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Blaženi Francesco Spoto, mučenik našeg vremena  

Objavljeno | 6.4.2016.

Piše vlč. Odilon Singbo
 
U bogatstvu ovoga vazmenog vremena upoznat ćemo još jednoga misijskog velikana koji je svoj život predao Kristu na afričkom kontinentu. Riječ je o blaženom Francescu Spotu. Rođen je 1924. godine u Raffadaliju, u Italiji. Francesco je bio vrhovni poglavar Družbe Misionari sluge siromašnih. Tu je Družbu osnovao 1887. u Palermu talijanski svećenik, blaženi Giacomo Cusmano (1834. – 1888.), po kojem su njegovi sljedbenici popularno nazvani i cusmaniani. Družba je posvećena djelima milosrđa prema siromašnima i nevoljnicima te misionarskomu apostolatu.
Francesco je za svećenika zaređen 22. srpnja 1951. godine. Zatim je jednu godinu proveo na studiju na institutu svoje Družbe te je za to vrijeme duboko razmišljao i pripremao se za svoje djelovanje u odgoju djece siromašnih obitelji. Na njegovu primjeru može se na neki način vidjeti kako dragi Bog od samog početka na razne načine pomaže pozvanima da ostvaruju djela ljubavi i milosrđa prema obespravljenima, izrabljivanima, siromašnima i zlostavljanima. Njegove ljudske osobine i kršćanske krjeposti bili su razlog da ga subraća već u dobi od 35 godina izaberu za vrhovnog poglavara. U tako mladim godinama, moglo bi se reći, postoji velika opasnost da se osoba uzoholi, da se udalji od temeljnog poziva takve službe, a taj poziv glasi: služiti uvijek i svugdje. Dragi Bog je na njemu još jednom pokazao svoju vjernost i milosrđe. Svjedoci potvrđuju da su godine njegova služenja kao vrhovnoga poglavara bile vrijeme velika rasta Družbe. Otvarao je nove redovničke kuće, hrabrio mlade za duhovni poziv. Kao poglavar Družbe pridonio je priznanju koje je njihovu institutu dala Sveta Stolica. K tomu dolaze veliki misijski pothvati, posebno na afričkom kontinentu. Godine 1964. u Kongu je buknuo građanski rat između sljedbenika Patrica Lumumbe i Mobutua Sesea Sekoa. Tada je Francesco odlučio pohoditi svoju braću koja su ostala u misijama u Biringiju.
Oca Francesca i još četvoricu misionara zarobili su 11. prosinca 1964. u selu Rungu-Erira radikalni maoistički buntovnici. O. Francesco želio je zaštititi svoju subraću, pa je ponudio svoj život da bi sačuvao njihov. Zlotvori su ga odveli u šumu i sustavno ga tukli i mučili. Sav krvav uspio im je pobjeći i sakrio se u kolibu jednog vjernika. Patio je jedanaest dana i zatim preminuo od teških rana. Pred smrt je oprostio svojim mučiteljima i ubojicama. O. Francesco umro je 27. prosinca 1964., u selu Rungu-Erira, u Katoličkoj misiji Biringi. Pokopan je kraj kolibe u kojoj je umro. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su u 1984. u Italiju i čuvaju se u Palermu, u župnoj crkvi Euharistijskog Srca Isusova. Proglašen je blaženim 21. travnja 2007. u katedrali u Palermu.
O. Francesco je cijelim svojim životom uvijek pokazivao veliko zanimanje i oduševljenje za širenje "radosne vijesti", posebno u onim zemljama do kojih Božja riječ još nije stigla. Posebnom pozornošću pratio je rad svoje subraće i na razne načine ih je ohrabrivao. Svojim putovanjem u Kongo htio je pokazati svoju blizinu ne samo na duhovnoj razini, već i konkretnom prisutnošću uz njih, da dijeli s njima nevolje, nesigurnost i opasnosti. Pokazao je veliku pastirsku brigu za svoju subraću, baš u najtežem trenutku njihova misijskog poslanja. Njegovo putovanje nosi i pokazuje jednu veliku duhovnu dimenziju: vezan obvezama upravljanja družbom, o. Francesco je ipak osjetio da je došao trenutak da svoje služenje dovede do vrhunca, do mučeništva. I to umjesto svoje subraće i cijele svoje redovničke kongregacije. To je snažna poruka koju je ostavio kao baštinu: osjetiti pravi trenutak i predati sav svoj život za potpuno ostvarenje Božjeg poziva u našem životu i u životu drugih.
Neka nam njegov život bude izvor nadahnuća za misijsko djelovanje, posebno u ovom vazmenom vremenu, kada slavimo Otkupiteljevu pobjedu!
 


Povratak