Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Za let si dušo stvorena  

Objavljeno | 4.5.2016.

Piše vlč. Antun Štefan

Razmišljajući što napisati o misionarima za uvodnik svibanjskog broja Radosne vijesti, sjetio sam se velikog Tina Ujevića i njegove pjesme ''Igračka vjetrova''. Pjesma o životu koji je stvoren za let, dovela me je do priče o divljim guskama.

Pretpostavljam da znate priču o divljim guskama. Divlje su guske ptice selice. One svake jeseni i svakoga proljeća lete tisućama kilometara od svojih ljetovališta do svojih zimovališta i nazad. To je dug, težak i opasan put, a budući da su divlje guske velike i teške ptice, u letenju moraju uložiti puno napora. Nijedna od njih ne bi mogla sama letjeti tako daleko i nikad ne bi stigla do cilja. Zato one lete u jatu. Razvile su poseban način letenja kojeg stručnjaci nazivaju V-formacijom. Guska na čelu formacije je vođa i njezin je posao najteži. Ona mahanjem krila ne samo da leti i održava sebe u zraku, nego stvara zračne vrtloge koji olakšavaju let ostalim pticama iza nje. Zbog tako teškoga posla, ona se brzo umori. Kad guska iza nje osjeti da se umorila, prileti i preuzme ulogu vođe, a umorna odleti na začelje gdje je najlakše letjeti. I tako se u V-formaciji, u pravilnim razmacima, smjenjuju vođe jer je cijelome jatu važno da vođa bude odmoran i snažan. Guske redom preuzimaju tu odgovornu i tešku zadaću. Tijekom dugog leta do odredišta, svaka guska puno puta mora biti vođa. Ima još nešto važno. Iz vlastitoga iskustva svakoj je guski u formaciji jasno koliko je posao vođe naporan i zato mu ne nastoje preoteti njegovu vodeću ulogu, nego mu sve nastoje pomoći. Kad osjete da usporava i da se počinje umarati, gakanjem ga podržavaju i ohrabruju da izdrži još malo.
Postoji puno sličnosti između naših misionara i divljih guski. Evo samo nekih. Kao prvo, misionari su ljudi visina i letenja. Ne lete nikada sami, jer sami ne mogu ništa. Kada preuzimaju ulogu vođe u svojim zajednicama prihvaćaju i zadaću da drugima olakšavaju let.
Računaju na kapacitete i vrijednosti svih članova zajednice, jer za njih, svi članovi imaju nešto lijepo za doprinijeti zajednici. Bore se da uspiju zajedno, a za neuspjeh drugih sebe krive. Spremni su stisnuti zube i podmetnuti leđa kad je teško, ali kada dođe vrijeme, povlače se i puštaju druge na prvo mjesto. Kada lete, nikoga od svojih ne ostavljaju na cjedilu. Od svih "moranja" i "trebanja" u vjeri, sebi uzimaju najljepše – ljubiti druge više nego sebe. Tako to rade naši sveti misionari.


Povratak