Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Kunta Kinte  

Objavljeno | 6.11.2015.

Piše vlč. Antun Štefan

Nadahnuće za ovaj uvodnik našao sam u tužnim sudbinama izbjeglica s Bliskog istoka koji ovih mjeseci dolaze u Europu, koja je za njih postala poput ''obećane zemlje''. Izbjeglice, koje većina od nas gleda na TV-u iz ugodnih naslonjača, ljudi su koji su morali ostaviti svoj dom i svoju domovinu i otići u nepoznato, ne znajući ni hoće li ikada stići na odredište ni što ih tamo čeka. Oni sanjaju o boljem životu, o životu dostojnu čovjeka, stvorena na sliku Božju. Njihove sudbine podsjetile su me na jednu TV seriju koja je bila prikazana krajem 70-ih godina prošlog stoljeća na sarajevskoj televiziji, a zvala se Korijeni. Bila je to gorka priča o američkim crnim robovima, a snimljena je po knjizi Alexa Haleyja Roots: The Saga of an American Family.

Glavni lik u njoj zvao se Kunta Kinte, koji je bio sin Mandinka, poglavice iz današnje Gambije. Otac i majka odgojili su ga da živi iskreno i pošteno, da cijeni zajednicu, da se slaže sa svima i da poštuje starije. Naučili su ga da ne vara i ne laže i da bude ponosan na svoje.
Godine 1767. ugrabili su ga bijelci i nakon teška maltretiranja i batinanja stavili mu lance na ruke i noge te ga odvukli na brod koji je plovio u zemlju ''Jenkija'', u Sjevernu Ameriku. Cijelim putem razmišljao je o tomu zašto su bijelci tako okrutni i zaključio da je to zato jer ''nemaju boga'', jer ništa i nikoga ne poštuju! Kuntu Kintea su prodali nekomu gospodaru, od kojeg je četiri puta neuspješno bježao. Nakon posljednjeg bijega odrezali su mu desnu nogu, da mu to više nikada ne padne na pamet. Priča nas je potom vodila preko njegovih potomaka, do američkoga građanskog rata i do ukidanja ropstva u SAD-u.
Migranti su poput Kunte Kintea otišli silom sa svojeg ognjišta i najradije bi da se vrate… Ali kamo? Zašto su uopće i morali otići i tko je tomu kriv? Čujem kako se mnogi ovih dana pitaju dokle će ti migranti dolaziti i kamo sve to vodi... Sjetite se, jučer smo to bili mi Hrvati! Danas su to oni.
Prisjećam se slavnog govora Martina Luthera Jr. koji je održao povodom Hoda na Washington 28. kolovoza 1963. pred 250 000 ljudi na Lincoln Memorialu, naslovljena I Have a Dream: ''Sada je vrijeme da obećanja demokracije postanu stvarnost. Sada je vrijeme da se izađe iz mračne doline rasne podjele i da se krene svijetlim putem pravednosti za sve rase. Sada je vrijeme da se naša nacija iz tapkanja rasističke podjele izdigne i učvrsti u bratstvu svih rasa. Sada je vrijeme da se dopusti da pravednost postane stvarnost za svu Božju djecu.''
I završavam mislima svetog oca Franje koje je uputio u povodu Svjetskog dana selilaca i izbjeglica 2014.: ''U dobu velikih migracija, veliki broj ljudi napušta domovinu i kreće na opasni put nade noseći sa sobom želje i strahove, u potrazi za humanijim uvjetima života. Nerijetko, međutim, ta migracijska kretanja pobuđuju nepovjerenje i neprijateljstvo, čak i u samim crkvenim zajednicama, prije nego se uopće ljudi potrude upoznati prošlost, progon ili bijedu ljudi koji se odlučuju na taj korak. U tome slučaju sumnje i predrasude su u opreci s biblijskom zapovijedi da se stranca u potrebi primi s poštivanjem i solidarnošću. (…) Na globalizaciju migracije potrebno je odgovoriti globalizacijom ljubavi.''
 


Povratak