Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Iskreno  

Objavljeno | 6.10.2016.

Piše vlč. Antun Štefan

Obično kada pišem uvodnik za Radosnu vijest, uvijek mislim na misionare i na čitatelje, želeći s njima podijeliti ono što me u tom trenutku posebno dira. Tako će biti i ovaj put.
Mi svećenici, kao što znate, ispunjavajući odgovornosti svog poziva, svjedočimo o životnim sudbinama mnogih ljudi, koje nas znaju duboko potresti. Ispričat ću vam jedan primjer, priču života, koju već možda znate, a koju je ispričao jedan svećenik. Dobro će doći za ono što želim podijeliti s vama.
Radi se o jednom ocu obitelji, priča svećenik, koji je bio dobar vjernik i čovjek zlatnog srca. On i njegova žena imali su osmero djece. Žena mu je umrla 1968. godine. Jednoga dana, kaže svećenik, nazvala me je njegova najstarija unuka i obavijestila me da je njezin djed dostigao svoj 105. rođendan. Rekla mi je: „Živi u malom staračkom domu, no svake se nedjelje sastaje s cijelom svojom obitelji i tada pričamo o evanđelju.“ I nastavila: „Prošle nedjelje djed nam je rekao: 'Najdraži moji, ja ću umrijeti ovaj tjedan. Hoćete li molim vas nazvati velečasnog. I izgovorio je vaše ime.' I dodao: 'On će već znati što treba učiniti.'“
I već sljedeće večeri sam ga posjetio. Nisam mogao govoriti s njim, jer je izgubio sluh. Nisam mu mogao ni napisati poruku da je pročita, jer je izgubio vid. Rekli su mi da s njim komuniciraju tako da uzmu prst njegove desne ruke, i pišu po dlanu druge. Slijedio sam postupak i napisao svoje ime, slovo po slovo. Stari prijatelj je bio ushićen. Uzeo je moje ruke i stavio ih je na svoju glavu. Shvatio sam da je njegova želja bila primiti svećenički blagoslov. Nakon toga suze su potekle iz njegovih slijepih očiju, a osmjeh sa njegovog lica nije silazio. Riječi koje su slijedile jako su me dirnule. Rekao mi je: „Hvala vam, velečasni! Moj je nebeski Otac jako dobar, jer vas je poslao k meni“.
 
Dragi čitatelji Radosne vijesti! Don Ivan Štironja, dosadašnji ravnatelj Papinskih misijskih djela u Bosni i Hercegovini, bio je urednik ovog časopisa. Njegov biskup mu je povjerio nove dužnosti, koje će on zasigurno vršiti s istim žarom, za Isusa i za ljude, kao i do sada. Za dio puta kojeg smo zajedno prošli ovih pet godina, ljudski je i kršćanski reći: Don Ivane – HVALA TI! Svećenik si zlatnog srca.
 
Tvoji prijatelji, misionari i misionarke, suradnici i svi čitatelji Radosne vijesti, iskreno ti zahvaljuju na svemu. Za ovaj dio naše životne priče, želim ti posvjedočiti da je naš nebeski Otac jako dobar prema nama, zato jer nam te je dao za svećenika i za prijatelja!
 
(Ivane, nemoj zamjeriti. Trebalo je reći. Osmijeh.)
 
 


Povratak