Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

"Dice nima! A kako ćemo?"  

Published | 9/3/2015

Piše vlč. Antun Štefan

Nedavno sam, na Veliku Gospu, bio gost u marijanskomu svetištu na otoku Visu. Bilo je vruće, ali i čarobno lijepo... Tog dana u sedam sati svetu misu i propovijed imao je jedan postariji brat franjevac, dok smo mi ostali svećenici ispovijedali. Njegovu propovijed sam čuo isprekidano, a jednu od misli uspio sam zapamtiti: ''Dice nima! A kako ćemo?'' – pitao je propovjednik svoje slušatelje. Odmah sam znao da će to biti naslov mojeg uvodnika za rujan!

Naime o dici koje nema i o pitanju ''kako ćemo'' propovjednik je razgovarao s vjernicima koji su većinom bili u poodmakloj dobi. Pomalo smiješno, reći ćete, ali za mene vrlo zanimljivo. Zanimljivo zato jer su stari (i bolesni) pravi ključ za novu evangelizaciju kod nas.
Kaže se da je nova evangelizacija usmjerena prema onima koji su se udaljili od Crkve u zemljama starog kršćanstva. Ako je kršćanstvo kod nas uistinu ''staro'', onda s takvim ''starim'' treba računati. Sa ''starim'' treba pronaći put do svih ostalih. To je božanska logika.
Kao što znamo, u novoj se evangelizaciji ne radi o ponavljanju nečega što je učinjeno loše ili ne funkcionira, nego je odlučeno ići novim putovima ususret promijenjenim uvjetima s kojima Crkva danas živi. Jedan od tih ''promijenjenih uvjeta'' prazne su crkve. A ''novi put'', kako ih napuniti, stariji su vjernici. Oni dolaze u crkvu i znaju ''tajnu'' kako ju napuniti. A među starima posebni su oni koji su bolesni. Znak da smo to već u jednoj mjeri shvatili mnogobrojni su radio i TV prijenosi nedjeljnih svetih misa, koji služe onima koji ne mogu doći u crkvu – starima i bolesnima.
Iza njih stoji cijela obitelj i kad njima posvećujemo pažnju, znači da ju dajemo svim članovima obitelji. Oni su tako ključ do srca cijele obitelji i sigurnost za sretniju budućnost Crkve na našim prostorima. Po njima, po starijima, ''nova'' će evangelizacija biti uspješna, i bit će djece, i oko ognjišta, i oko oltara.
Znamo da župnici ne mogu uvijek biti na TV-u i na radiju da bi ih bolesni i stari čuli i vidjeli, ali postoji jedan način, siguran, kako ih uvijek mogu vidjeti – to su redoviti tjedni posjeti bolesnicima. Takvi posjeti bolesnicima siguran su put obnove župne zajednice.
Ubrzo nakon što će se početi s takvom praksom, pročut će se među vjernicima da njihov svećenik redovito posjećuje stare i bolesne i svi će biti dirnuti njegovom dobrotom, jer će im svećenik svjedočiti Isusovo milosrđe. Kad to postane redoviti dio župnog pastorala, ako dakle svećenik ustraje, zadobit će naklonost sviju. I lice njegove župe postupno će se obnoviti. A to je onda nešto sveto – nova evangelizacija. To su misije. Ako je istina da nam narod sve više stari, onda nema druge nego računati sa starima. I bit će dice!


Back