vatikan.va hbk.hr PMD

Misijska duhovnost  

Ja svoju Crkvu volim

Piše vlč. Antun Štefan

Krštenjem u rijeci Jordanu započeo je život „Isusa odrasloga“, početak njegova javnog života. Međutim postoje i drugi počeci u njegovu životu, drugačiji, i mlađi i stariji.
Da ne idem predaleko, prisjetimo se Marijina 'da', pa Betlehema i prikazanja. Tu je i njegov Egipat, o kojem ništa ne znamo. Sve su to njegovi počeci. A ono što je tajanstveno jest odgovor na pitanje: Što je s onime između toga? Evanđelje je još opisalo Isusa tinejdžera. I poslije ništa. Sve do krštenja. Ništa. Apsolutna šutnja. Isus je, jednostavno, nestao s pozornice. O gotovo tridesetak godina ništa. Onda dolazi krštenje i tri godine intenzivna hodanja Palestinom – čineći dobro svakomu, služeći Ocu i ljudima.
Istina, ono što je zapisano dovoljno je da vjerujemo i da imamo život vječni (Iv 20, 31), no sveti apostol Ivan prije toga će napisati da „ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale“ (Iv 21, 25). Postoje dakle još neispisane Isusove knjige. Knjige naših života!
Svatko od nas je ta nedovršena Isusova knjiga. Mogli bismo ju još nazvati neispričana i nepročitana priča! I tako – knjiga do knjige, biblioteka, tijelo Kristovo, živa Crkva!
Mala Terezija, zaštitnica misija, prelijepo je govorila o njoj: „Shvatila sam, ako Crkva ima tijelo sastavljeno od različitih udova, da joj onda ne nedostaje najpotrebniji i najplemenitiji od svih udova: shvatila sam da Crkva ima srce i da to srce gori od ljubavi. Shvatila sam da jedino ljubav oživljuje udove Crkve, te kad bi se ljubav ugasila, ne bi više apostoli navješćivali evanđelja, mučenici ne bi više htjeli prolijevati svoju krv!”
Ja još uvijek vjerujem u takvu – jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu! Ja joj vjerujem, jer ja svoju Crkvu, jednostavno – volim!
 

Objavljeno | 1.10.2018.

Pročitaj više


Sveti naši misionari i misionarke

Piše vlč. Antun Štefan

Genoveva je spasila Pariz, Martin je podijelio svoj kaput, Vinko Paulski je zbrinjavao zanemarenu djecu. Svatko na svoj način i u svoje vrijeme. Oni su naši svetci. Tko to još nije tražio od svete Rite da mu pomogne izliječiti prijatelja ili bolesno dijete, od sv. Terezije od Djeteta Isusa da pronađe posao ili da položi ispit, svetu Tereziju iz Avile, koja je znala ući u veliku intimu s Gospodinom, da nas pouči kako imati isto iskustvo, svetog Pavla za hrabrost i smjelost, jer je bio nevjerojatan misionar!?
A što moliti naše svete misionare!? I naši su misionari sveti ljudi koji su sebe potpuno predali Bogu i ljudima i koji pokazuju da u životu nisu bitni ni čast ni uspjeh, već samo ljubav i služenje drugima. Oni su stavili evanđelje na prvo mjesto u svojem životu. Zato se njima trebamo moliti da nas zagovaraju. I premda i dalje imaju mane i grijehe, oni žive u velikoj milosti božjoj, puni predanja i zanosa. Moliti se njima znači moliti se onomu kojega strastveno vole. Bog dozvoljava da nam oni budu pristupačniji od njega samoga jer su njegovi najbolji prijatelji.
Molimo se za njihovu zaštitu, pomoć, podršku, razlučivanje u životu, ljubav za Boga, za Crkvu, za ljude. Molimo za njihovu jednostavnost, veliku slobodu i radost. Molimo ih da imamo hrabrost za sijanje, a ne za „pastoral čuvanja“ (papa Franjo). Molimo ih za milost da budemo spremni zaprljati ruke da bismo oslobodili povjereni nam narod i vodili ga putem svjetla. Sveti naši misionari i misionarke, molite za nas!
 

Objavljeno | 1.9.2018.

Pročitaj više


Dani i godine

Piše vlč. Antun Štefan
 
Vjerujem da ste čuli za različite Dane otvorenih vrata. Nedavno sam i sam sudjelovao na jednom takvom događaju. Radi se o danima kada omogućujemo drugima da s nama provedu određeno vrijeme, da otkriju gdje i kako živimo i da uđu u našu zajedničku tajnu.
Nama kršćanima o vratima govore i evanđeoski izvještaji o Isusovom uskrsnuću, ali ne o otvorenim, nego o zatvorenim vratima. Ova je činjenica vrlo važna za život u Kristu. Uskrsli Isus je k apostolima, koji su se, prestrašeni, skrivali, ušao kroz zatvorena vrata dvorane u kojoj su se nalazili. Dakle, susret Uskrsloga sa svojima događa se iza zatvorenih vrata. Najprije im je rekao: ''Mir vama! Ne bojte se!'', zatim im je pokazao svoje rane, tumačio im Pisma i potom ih poslao propovijedati.

Objavljeno | 11.5.2018.

Pročitaj više


Povratak