Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Studeni 2016. - piše mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški  

Objavljeno | 2.11.2016.

Da svećenici i laici u župama surađuju u služenju zajednici ne popuštajući napasti obeshrabrenja.

U mjesečnoj nakani za studeni 2016. ističe se nekoliko riječi koje su značajne za dobro i korisno razmišljanje o ponuđenoj nakani. Te riječi su: svećenik, laik, suradnja, služenje, zajednica, obeshrabrenje. I sve te riječi svatko od nas može tumačiti na svoj način, a da taj naš način ne bude beskoristan. Međutim postoje i prokušana mjerila za shvaćanja i postupanja. U prvom redu to su evanđeoski pojmovi, pojmovi mnogo puta protumačeni i življeni u životu svetaca i raznih ugodnika Božjih. U to je, dakako, potrebno uključiti razmišljanja pojedinih papa, pa i dokumenata koncilskih otaca našeg vremena.
• Laik i svećenik. Tijekom povijesti Crkve mnogo puta su to bila dva oprječna pojma. Nažalost, dolazilo je do "usijanja" i bez dogovaranja s "ukopanim" pozicijama, koje se nisu mogle nikako normalno susresti, a kamoli razgovarati i dogovarati. Drugi vatikanski sabor upravo je toj stvarnosti htio dati sasvim drukčiji pristup i poticaj. Da bi se to dobro uočilo, potrebno je posegnuti i za raznim enciklikama koncilskih papa. Za usklađivanja između svećenika i laika, između ta dva "tabora", jasnim stavovima istaknuta je potreba redovite suradnje svećenika i laika. Dapače, postalo je poželjno da se jedni i drugi nađu na istim zadatcima i za iste ciljeve: slava Božja i dobro ljudskih duša! Naznačeni su brojni putevi na kojima se mogu sretno sresti i zadovoljno raditi na velikoj njivi Gospodnjoj, na kojoj "ima posla" za sve uzraste, za sve skupine, za sve dobronamjernike!
• Suradnja i služenje. Najčešći nesporazumi među ljudima dolaze zato jer pojedinci nisu spremni na to da služe nego da im se služi. A naš Isus, znamo, došao je ne da "bude služen, nego da služi". To razumjeti, to prihvatiti, u tome vidjeti svoj udio u svetom poslu naviještanja evanđelja tajna je plodne suradnje i služenja! I to se ne odnosi samo unutar suradnje u svezi s evanđeljem, nego na sve poslove, u kojima učestvuje i svećenik, i laik, i stručnjak, onaj koji vodi i onaj koji bi trebao dopustiti da bude vođen. Dakako, uvijek poštujući osobu i osobnost.
• Obeshrabrenje u radu za zajednicu nije rijetka pojava. I u društvu, i u Crkvi, i u politici obeshrabrenje je moguće, kao i odustajanje od idealizma i zatvaranje u svoj mali krug interesa, kao da je to neka posebna "poslastica" koju žele "kušati" brojni. To je ono za što se kaže da su "heroji umorni". I ne samo u ratu, nego i u miru; ne samo u siromaštvu, nego i u obilnostima koje stoje na raspolaganju! Ustrajati do kraja nije uvijek "slatki" put! Zloća ljudi u tome uvelike zna "kumovati". I nitko nije od toga izuzet, samo se razlikuju dvije vrsti ljudi: jedna koja ustraje dokraja i druga koja ''položi oružje" i ne želi se više "boriti" za ostvarenje ideala!
Bog dobri neka nam svima pomogne svojim duhom savjeta i dade snagu za dobro povezivanje svećenika i laika za korisno služenje u našim vjerskim zajednicama!
 


Povratak