Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Srpanj i kolovoz 2016. - piše mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški  

Objavljeno | 21.7.2016.

Za srpanj:
Da Crkva u Latinskoj Americi i na Karipskim otocima, po svojemu kontinentalnom poslanju, obnovljenim poletom i zanosom navješćuje evanđelje!
 
Za kolovoz:
Da kršćani žive dosljedno po evanđelju, svjedočeći vjeru, čestitost i ljubav prema bližnjemu.


Ponekad smo, slijedeći mjesečne nakane Apostolata molitve, potaknuti ponoviti i učiti ponešto i iz zemljopisa. U ovom slučaju posežemo za informacijama o Latinskoj Americi i Karipskim otocima. Jedno i drugo čini skupni pojam: pod pojmom Latinska Amerika (za razliku od Angloamerike), govori se o zemljama od Meksika do Ognjene zemlje, smještene u Južnoj Americi. Prostor je to velike prirodne i društvene raznolikosti. U prošlosti, pod utjecajem Španjolaca, sačuvan je jezik španjolski (osim u Brazilu, gdje se govori portugalski), ali i mnogi običaji i način života. Dakako, i po vjeri oni su većim dijelom rimokatolici. S druge strane, otočje Karibi naziva se po svojim starosjediocima i oni su ustvari Indijanci s Karipskih otoka, a naziv je uzet po jednom plemenu koje govori svojim posebnim jezikom. Starosjedioci na tim otocima, razbacani po Karipskom moru, zadržali su neke svoje običaje, a Španjolci su ih opisivali i uvelike ocrnili zbog nekih okrutnosti, kao što je kanibalizam i praktično su ih istrijebili. Danas ima oko 600 pripadnika tih plemena, osobito na Malim Antilima. O njima je vrlo opširno svojedobno pisao poznati misionar Las Casas.
Crkva u Latinskoj Americi i na Karipskim otocima brojčano i po iskrenoj pripadnosti rimokatoličkoj vjeri spada u "živu" Crkvu, koja je srasla uz vrijednosti katoličke vjere i reklo bi se da se cjelokupni život u tim zemljama ravna po načelima kršćanskog vjerovanja. Ujedno i pojedini običaji, pa i neke tamošnje svečanosti uvelike su povezani s kršćanskim blagdanima. Nažalost, sjećanje na burnu i nimalo ugodnu prošlost, osobito kod starosjedilaca, izaziva neku vrstu odbojnosti, osobito ondje gdje je svijest o vlastitoj ugrozi, slobodi i samostalnosti još uvijek živa, pa i nakon toliko stoljeća. Od Crkve u tim krajevima i u rečenim okolnostima očekuje se polet i zanos u navješćivanju evanđelja. I ondje, kao i drugdje, život u punom svjedočenju ljubavi uvijek je najbolja podloga poželjna poleta i iskrena zanosa za stvar evanđelja. Posebna zaprjeka stoji u činjenici da Crkva upravo u tim krajevima oskudijeva brojem svećenika. S druge strane, ondje se osobito osjeća uloga pojedinih laika koji se posvećuju naviještanju i tumačenju evanđelja, pa neki od njih postaju izvrsni primjer uključivanja laika u život Crkve. Prijeti i opasnost zbog neznanja, pa su tamošnji vjernici "laki plijen" raznim sektama.
"Koga da pošaljem?", to pitanje treba zvoniti svakomu od nas koji se dičimo imenom i prezimenom kršćanina. I dolazimo do stara i znana zaključka: vjernici, bez obzira na ulogu koju čine u društvu i Crkvi, dužni su biti svojim životom tumači evanđelja, često i bez riječi. Krštenje, na to nas vezuje i obvezuje, krštenje je "početni udarac životne igre na stadionu svijeta". Eh, kad bi svi kršteni to razumjeli i prihvatili, kakva li bi to bila "kvaliteta koja se čuje". Nakana Apostolata molitve za "vrući" kolovoz 2016. upravo na to potiče. Uza svjedočanstvo ljubavi prema svakomu čovjeku, osobito bijedniku i siromahu, pa kad se tomu doda osobna čestitost – to će i to trebaju biti najkvalitetnije "propovijedi" u svim zemljama svijeta, u svakomu narodu i plemenu! Bilo tako! Amen!
 


Povratak