Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Listopad 2016. - piše mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški  

Objavljeno | 3.10.2016.

Da Svjetski dan misija u svim kršćanskim zajednicama obnovi radost i odgovornost za naviještanje evanđelja.

Uz jesenski mjesec listopad, kao da se je bojati da izvori ne presuše, da sve lišće osušeno ne otpadne, da živost bude zamijenjena malodušnošću, da kršćanska radost naviještanja „vesele vijesti“ ne bi bila „nadoknađena“ porazom i povučenošću s bojnog polja ljepote i zanosa evanđeoskoga. Taj i takav strah kao da nam je navijestila skora zima. Kao da je Božji cvjetnjak izgubio svoj čar i privlačnost, kao da su heroji umorni, heroji – navjestitelji Kristove poruke. Svjetski dan misija želi tomu doskočiti i na noge dignuti sve one koji su se, možda, zasitili trčanja po stazama Božjim. Misijska nedjelja (ove godine 23. listopada) kao da želi dati „injekciju“ našim životima i izvršiti korisnu „transfuziju“ zdrave vjerničke krvi u naš umorni kršćanski organizam. Dopustimo joj da nam pristupi kao brižna medicinska sestra, koja je tu radi našega osvježenja, pa i otrježnjenja!
Potrebno je korjenito, izvorno i temeljno, uz jasnu odlučnost, „zasukati rukave“ i primiti se posla! Potrebno je obnoviti radost i odgovornost za naviještanje evanđelja! Potrebno je posegnuti za dodatnim snagama koje su potrebne za izvršenje od Gospodina povjerenog nam zadatka. Idite! Nema zastajanja! Na noge! Za veliku obitelj svijeta, za dragi dom! Treba jasnom hitnjom reći da nema spavanja! Poticaj dobiven na svetom krštenju, na dan našega jasna i glasna prihvaćanja odgovornosti za cijeli svijet, za spasenje svijeta, potrebno je obnoviti. I to je zadaća Misijske nedjelje, pa i za cijeli mjesec listopad, pa i za svaki dan u godini!
Možda bismo trebali zapitati (naše) stare očeve i majke kako je to bilo u njihovu vremenu, kako se to događala poruka evanđelja u danima koji su njima bili dodijeljeni, u njihovim mogućnostima, kako su nam i na koji način uspjeli prenijeti sadržaj vjere, prenijeti sve do naših dana ljepotu vjerovanja i svakodnevnog svjedočenja da je Krist živ, da je Krist naš Učitelj, da je njegovo evanđelje držalo na okupu naše obitelji i hranilo ih „kruhom nade“. I kako su i koliko voljeli misije, misionare? Pjesnik, stari čakavski, svjedoči o majkama koje su mlile (pšenicu, kukuruz,  ječam…), majke koje su „mlile i molile i volile“. Ili, prevedeno na jezik svetog Benedikta: radile i molile! Dakako, sve čineći iz ljubavi prema svojoj obitelji, prema svojim muževima, prema svojoj (brojnoj!) djeci. Silne li odgovornosti za ono vrijeme, jake li silovitosti u odgovornosti za vjeru, „za krst časni i slobodu“ djece Božje! Jasne li poruke za svakoga od nas, ovdje i sada! Spremni za sveti dom Božji!


Povratak