Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Kolovoz 2019.  

Objavljeno | 2.8.2019.

Da obitelji, po životu u molitvi i ljubavi, postaju sve više „škole istinskoga ljudskog rasta“.

Kršćani smatraju nazaretsku obitelj primjerom odnosa i ljubavi, referentnom točkom za svaku obiteljsku stvarnost, kao uobičajeno i svakodnevno mjesto susreta s Kristom. Obitelj se zato opisuje kao "škola ljubavi", "škola zajedništva", "škola odnosa", povlašteno mjesto gdje učimo graditi smislene odnose koji pomažu razvoju osobe do sposobnosti samodavanja.
Sin Božji došao je na svijet u obitelji. Tijekom svojih trideset godina skrivena života u Nazaretu – društvene, vjerske i kulturne periferije carstva (Iv 1, 46) – Isus je u Mariji i Josipu vidio vjernost u ljubavi. Svoj je javni život započeo čudom u Kani, za vrijeme svadbene gozbe vjenčanja (Iv 2, 1 – 11). On je objavio evanđelje braka kao puninu objave koja utjelovljuje izvorni Božji plan (Mt 19, 4 – 6). Dijelio je dnevne trenutke prijateljstva u obitelji Lazara i njegovih sestara (Lk 10, 38), kao i u Petrovoj obitelji (Mt 8, 14). Slušao je suze roditelja za svoju djecu, vraćajući im živote (Mk 5, 41; Lk 7, 14 – 15).
Obitelj je prepoznata kao prirodno mjesto razvoja osobe i temelj svakog društva i svake države, kao neprocjenjivo dobro, prirodno okruženje rasta života, škola čovječanstva, ljubavi i nade za društvo, kao povlašten prostor u kojem Krist otkriva svoje otajstvo i čovjekov poziv.
Obitelj, utemeljena na braku, povlašten je prostor za život i promicanje dostojanstva prava muškaraca i žena, mjesto na kojem se od najranijih godina uče životne vrijednosti kao što su bratstvo, odanost, ljubav prema istini, ljubav prema poslu, poštovanje i solidarnost između naraštaja, kao i umijeće komunikacije i radosti.
Obitelj je mjesto gdje djeca oblikuju svoje osobnosti. U njoj roditelji u prvom redu dijele i izražavaju vjeru, počevši od načina života u odnosu između njih i djece, ali i dijeljenjem znanja i svijesti o Kristu.
Crkva naglašava važnost obiteljske molitve kao kućne Crkve (LG, 11), koja hrani "obiteljsku molitvenu kulturu". Prve molitve svatko je od nas zasigurno naučio u obitelji, bilo od roditelja, djedova i baka, bilo od starije braće. Mnogo je prigoda za molitvu u obitelji: prije jela, spavanja, rada, putovanja, u trenutcima teškoća, bolesti, razočarenja, ali i u trenutcima radosti, slavlja, uspjeha. Djeca primjećuju da se po obiteljskoj molitvi cijela obitelj međusobno čvršće povezuje. Molitva u obitelji pomaže im da, kroz Božje oči, vide sve ono što kao obitelj proživljavaju. Međutim obitelj, kao kućna Crkva, ne može zamijeniti župnu zajednicu, tj. sudjelovanje obitelji u sakramentnom životu, u nedjeljnoj euharistiji i sakramentima kršćanske inicijacije.
Svjesni smo da kršćanska obitelj ne jamči automatski imunitet od kriza. Obitelj je u isto vrijeme dar, ali i stvarnost koja se gradi svaki dan.
Kvaliteta odnosa unutar obitelji mora biti jedna od ključnih briga Crkve. Prva potpora joj dakle mora doći od župe, koja živi kao "obitelj obitelji", po svojoj pastoralnoj skrbi, dobrodošlici i pratnji.


Povratak